Pošto i dalje traje vrlo burna i žučna polemika kako se ovo mesto zaista zove, ostavljam oba naziva. Slavinjsko Grlo, tj Rosomački Lonci su meni na prvi, a i na svaki sledeći susret, delovali potpuno nestvarno.
Bio sam siguran da će suština fotografisanja biti samo megabajti zauzetog prostora na diskovima na koje ću potpuno zaboraviti. Međutim,to veče se dogodilo nešto novo. Pala je magla.
Vijugao sam od Beograda, preko Hrvatske i Slovenije kroz Italiju, da bi naizad dotakao prve obronke Francuske negde na prevoju Mali Sveti Bernard, mestu koje gotovo poetski podseća na raj u skladu sa imenom koje nosi.