Pošto i dalje traje vrlo burna i žučna polemika kako se ovo mesto zaista zove, ostavljam oba naziva. Slavinjsko Grlo, tj Rosomački Lonci su meni na prvi, a i na svaki sledeći susret, delovali potpuno nestvarno.
Vrelo Grze me ostavilo bez daha. Zelenilo, mir i tišina, i nedirnuta priroda, kao da su izašli iz neke Tolkinove knjige. Mesto na kojem ste bliže prirodi i... vilenjacima.
Kažu da se tu negde, među vrhovima Kučaja, nalazi prava pravcata prašuma. Vinatovača je najveća, neki kažu i najgušća i najtajanstvenija prašuma u Srbiji. Probali smo da je nađemo...
Ewige Wand se kao kameni zid uzdiže nad dolinom kojom vijuga reka Traun. Tog jutra, dok sam posmatrao snežne litice, nisam mogao a da se ne nasmejem: samo nebo mi je pokazalo način da uživam u ovoj planini na najlepši mogući način.